Djetetovo okruženje
Do sedme godine, dijete je u potpunosti otvoreno za sva iskustva iz svoje blizine i okruženja. Sva iskustva dijete duboko proživljava i ona mogu utjecati na organske strukture i funkcije koje se izgrađuju u tom vremenu. To znači da na razvoj organa utječu izvanjska iskustva kojima je dijete izloženo. Dijete apsorbira sve iz svoga okruženja bez razlučivanja i mogućnosti razlikovanja dobroga i lošega, korisnoga i beskorisnoga. Kako bi se razvoj djeteta potaknuo na najsvestraniji način, važno je razmišljati o svemu: bojama, zvukovima, materijalima, igračkama i ljudima s kojima će dijete biti u kontaktu. Ideja da bi se moderno dijete trebalo odmah prilagoditi svemu, u potpunosti ignorira razvojne faze. Umirujuće boje zidova i tkanina u dječjoj sobi, bez naljepnica i različitih likova iz crtanih filmova, pružit će oku djeteta mirno okruženje i učenje o pravim kvalitetama boje. Zvukovi također utječu na odgoj djeteta. S jedne strane to mogu biti mirni, melodični zvukovi (razgovor ili pjevanje roditelja) ili umirujući zvuk lire, a s druge strane agresivni, umjetni zvukovi medija (televizor, radio i sl.). Istovremeno najveću pažnju treba posvetiti kvaliteti materijala igračaka i njihovim oblicima. Najprimjereniji materijali su oni organski poput svile, drveta, pamuka ili gline. Različitosti u njihovim oblicima, površini i težini su važne su za razvoj osjetila. Prirodni materijali daju više iskustvenih i osjetilnih podražaja. Čak i najjednostavniji oblici djetetu mogu biti „hrana“ za poticanje i razvoj mašte. Uz različite prirodne materijale koje djeci služe za igračke (češeri, kamenčići, neoblikovani komadi drveta, školjke itd.), djeci možemo ponuditi igračke koje sami izrađujemo. Imajući u vidu razvoj mašte, igračke se trebaju izrađivati što jednostavnije i što ljepše.
„Za maštu mlađe djece bilo bi mnogo bolje kada bi rasli u takvoj sredini u kojoj ne bi bilo drugih igračaka osim čamaca od drvene kore, krava od jelovih šišarka i primitivnih lutaka ručne izrade drva, platna ili vune.“
Frank Carlgren
Djetetova otvorenost prema svemu što ga okružuje omogućuje mu da bude duboko dirnuto svojim iskustvima. Nema potrebe za intelektualnim pristupom prirodi, nego je bitno da jedino udobno stoji u središtu svog iskustva. Pošteđeno je uznemirujućeg iskustva različitosti od prirodnog svijeta i zato može bez pitanja živjeti u njemu. Zbog njegove osjetljivosti na čulne dojmove, bogato se hrani zvucima, mirisima i oblicima prirode.
Malom je djetetu svijet prirode uistinu čudesan. Ono je puno čuđenja za snagu vjetra, prizor sunca koji se ponovno pojavljuje, opažanje prve pahuljice snijega koja se pojavljuje. Čuvajući i njegujući djetetovu sposobnost da doživi čuđenje, postavljamo temelje za njegovu duhovnost u zrelosti. Čuđenje nas potiče na razmišljanje o našoj duhovnoj prirodi i omogućuje nam zapanjenost onim što možemo susresti u tom duhovnom traganju.
Nigdje se majka priroda ne očituje jasnije malom djetetu nego kroz četiri elementa – zemlju, zrak, vodu i vatru. Djetetu ta četiri izraza prirode oživljavaju kao majka Zemlja, brat Vjetar, sestra Kiša i otac Sunce. Prirodu dijete može doživjeti i promatrati kroz različite aktivnosti: prikaz promjena u prirodi na svetkovnom stolu, pripovijedanje bajki i priča s četiri elementa, radne i umjetničke aktivnosti primjerene godišnjim dobima, pjesmice, brojalice i gestovno kolo s četiri elementa i slikama prirode, igranje igračkama iz prirode i slavljene svetkovina. Djeci priroda nije strana, djeci je priroda bliža i poznatija nego nama odraslima. I prirodi i djeci je jedno zajedničko, vide dalje u duhovni svijet od odraslih. Zato treba omogućiti djeci svakodnevno višesatni boravak u prirodi, pa makar i u gradskim sredinama, umjetno stvorenima.
Vrtić Šumska vila ima na raspolaganju 100 kvadrata pažljivo uređenog unutarnjeg prostora koji služi za umjetničke i radne aktivnosti, kuhanje i obroke te spavanje. Pored kuće se nalazi zatvoreni park koji služi za programe na otvorenome, a pokraj svega se nalaze dvije šume: “mala” i “velika” šuma. Mala šuma je opremljena s ljuljačkama i djeca svakodnevno borave u njoj, a velika šuma je gradski prostor kojeg posječujemo dva puta tjedno te zahtjeva od nas 20 minutnu šetnju do nje putem koje se učimo ponašati u prometu.