Biće djeteta i odgoj

Malo dijete je izrazito nježno i pomalo plaho u svojim prvim pokušajima izlaženja iz sebe i uspostavljanja odnosa s okolinom na svoj poseban način, sebi svojstven način. Ono govori drugačijim jezikom i ima drugačiji pristup životu, drugi način stjecanja utisaka. Našim, za malo dijete čak i u sitnicama, masivnim i decidiranim pristupom, zapovjednim tonom u glasu, brzim reagiranjem, odbijanjem, opominjanjem djetetu uskračujemo mogućnost da iz sebe krene svojim putem. Njegova prava priroda se zatomljuje. Ako pak dijete okružimo suosjećanjem i razumijevanjem, dopustimo mu njegove prve nježne, za naše pojmove možda i nespretne, pokušaje uspostavljanja kontakta s okolinom, mirno mu dozvolimo njegovo iskušavanje, biti ćemo pomagaći na njegovom putu. Što se manje miješamo, vidjet ćemo kako dijete zaista stoji na tlu oponašanja i prirodno i uspješno urasta u svijet življenja. Ostanemo li dosljedni, uskoro će se pokazati kako dijete iste stvari, koje je na zapovijed odbijalo učiniti, čini samo od sebe čitavim bićem, ako ljudi oko njega to isto čine i poštuju. Zašto ne bismo djetetu dozvolili da ide prirodnim putem kako bi ovladalo životom i ugodno se u njega uklopilo? To od nas zahtjeva strpljenje i čekanje, no ustrajemo li ozbiljno u tome biti ćemo bogato nagrađeni onime što će dijete pokazati. Dijete je neposredno izloženo svojim utiscima, poput osjetilnog organa. Potpuno je otvoreno i nezaštićeno od utisaka. Bili oni ljekoviti ili štetni, no se od njih ne može zaštiti. Dijete kojemu se jednom netko vrlo oštro obratio, čak toliko da je poslije u sam zažalio, nekoliko dana kasnije možemo zateći kako se u igri sa svojom lutkom jednakim glasom, istim titranjem u glasu, istim gestama obraća lutki. Zaista može biti potresno promatrati kako dijete u situaciji, u kojoj bi i odrasli spontano zauzeo obrambeni stav, ostaje i dalje otvoreno primajući i oponašajući.

Dijete će razviti uredno socijalno biće ako je njegova okolina uređena i obzirna. Izgradit će iskrenost i istinoljubivost ako u njegovoj okolini vlada iskrenost i istinoljubivost. Sve što želimo postići odgojem malog djeteta, moramo iz područja mišljenja preoblikovati u djelovanje. Iz toga proizlazi i sva metodika u vođenju vrtića. Dijete se instinktivno opire obliku i redu koji mu se nameću kroz pravila i pojmove. Ne opiru se u prvom redu sadržaju naših mjera, nego obliku pravila i pojmova koji pripadaju intelektualnom svijetu., u kojemu dijete još nema udjela. Mogu se uočiti različiti oblici reakcija djece na intelektualni svijet. S jedne strane otpor, revolt prema prisili odraslih, čak i ako se prisila pokazuje u obliku očekivanja, nagrada i kazni. S druge strane, neka djeca odmah kapituliraju, nemaju više inicijative, radije očekuju poticaj kada i gdje bi trebalo djelovati, u svemu reagiraju više automatski. Neka pak djeca, što se često može vidjeti, zauzimaju preuranjeni intelektualni stav. Taj prerano probuđeni intelektualizam koriste kako bi druge kritizirali, prigovaraju, imaju vječne prohtjeve prema odraslima i imaju držanje suprotno onome karakterističnom jednom blagom, dječjem biću. Dijete je po svojoj prirodi i u svojoj vlastitoj sferi dobro. Postaje manje dobro i komplicirano ako ga prerano isčupamo iz tog stanja, nametanjem intelektualizma. To je najčešće, dublji uzrok lošeg ponašanja, nezadovoljstva, pa čak i destruktivnod djelovanja (vidljivog u zadnje vrijeme u sve većem broju dječaka predškolskog uzrasta). Te pojave se pojačavaju uz djelovanje medija. Pod utjecajem medija, dijete prenosi geste, govor i pokrete s crtanih i igranih filmova, koji na dijete djeluju neposredno i sugestivno. Oni jeluju loše na čitavu unutarnju organizaciju djetetova bića i potenciraju jake utiske kojima dijete nije doraslo. Dijete ih svojim svijetom ne može nadvladati. Mnogo djece se tako prestanu igrati. Ne znaju što bi sa svojim vremenom, gube svoju unutarnju sigurnost i osjećaj zaštićenosti. Njihovo unutarnje biće se osjeća sasvim potisnuto.

Odgoj u waldorfskome vrtiću uvijek se trudi izbjegavati zahvaćanje u prirodni razvoj dječjeg bića i naglo izvlačenje djeteta iz snolike svijesti. S druge strane, dijete se ostavlja prepušteno sebi, nego mu se pruža brižno vodstvo, ali pravim sredstvima, uzorom i oponašanjem. Ako biljku uzgajamo, najprije ćemo njegovati njezino lišće. Na taj način činimo najbolje za buduće cvjetove, koji će se tek kasnije pojaviti. Hoćemo li dijete pripremiti za zdravo mišljenje, kako bi kasnije u školi i životu uspjelo, moramo pripaziti koji je put primjeren: najprije poticati one elemente iz kojih će se kasnije razviti odgovarajuća sposobnost mišljenja. No ti su elementi kod malog djeteta povezani s inicijativom u djelovanju, oni su voljne prirode. U vrijeme prvih godina škole, te se snage preoblikuju u slikovit, maštovit unutarnji svijet i tek se na kraju razvijaju u sud i pojam. Vodstvom, koje računa s prirodnim slijedom razvojnih faza rastućeg čovjeka, razvija se sasvim druga kvaliteta mišljenja nego preko “serviranja” gotovih pojmova. Pojmovi u čovjeku moraju organski izrasti, poput svega ostalog u njemu. Tako će pojmovi dobiti dubinu, uvjerljivu snagu i originalnost. Pojmovi koji su samo preuzeti preko pamćenja, često se kroz život vuku poput tereta. Odgoj u waldorfskom vrtiću neće nikad posezati za prijevremenim cvjetovima učenja, koliko god se mnogi s time slažu. Svako opterećivanje pamćenja, sve školsko u vrtiću, posebno čitanje i pisanje prije prvog razreda strogo se izbjegava. Na taj način se čuvaju snage djetinjstva u svojoj posebnosti za kasniji život.

EURITMIJA ZA DJECU
Današnjica u sve većoj mjeri oduzima djeci djetinjstvo unoseći u život nervozu, prerano odrastanje i starenje. Euritmijski pokreti bude snage koje prirodno grade i oblikuju nježno dječje biće koje se kreće oponašajući.
Poseban je naglasak na razvoju ravnoteže, kvalitete dodira i osjetila za vlastiti pokret. Također se razvija mašta i veselje za igru koja jača socijalne snage i uključivanje drugih, a istodobno razvija individualne kvalitete kako kroz pokret i ritam tako i kroz sposobnost suoblikovanja gesti.

Euritmija posebno razvija volju koja postaje bogatija i diferencirana. Pridonosi svestranijem razvoju osjetila, što je preduvjet za kasnije bogatije i različitije mišljenje i stvaranje novih ideja. Euritmija se danas prakticira u mnogobrojnim zemljama i na svim kntinentima. Posebice je zastupljena u waldorfskim školama i vrtićima diljem svijeta kao i u mnogim drugim socijalnim i zdravstvenim ustanovama.
Djelovanje govorne snage učarane u kretnje, aš kao i pjevanje, u svim istraživanjima upućuje na jačanje životnih snaga djeteta izgrađujući, zaštićujući i omogućavajući oblikotvorno individualiziranje još u ranom djetinjstvu.
Malo je dijete sasvim u gesti i pokretu intenzivno svim svojim djelovanjem. Zamjećivanjem i oponašanjem euritmijskih kretnji utiskuje ih u svoje biće. Dajmo svojoj djeci ono što im euritmija može pružiti: smislene, dobre i lijepe kretnje koje pospješuju maštu, snaže volju i tjelesno zdravlje.

(Tekst o euritmiji preuzet sa stranice: http://drumtidam.info/tecajevi-i-radionice/za-djecu/4993-euritmija-za-djecu-i-odrasle)